Osnovna škola Dore Pejačević nalazi se u Našicama.
Našice je najljepši mali grad u srcu Slavonije.
To je brežuljkast kraj okružen potocima, Našičkom rijekom i jezerom Lapovac.
Planinski masiv Krndije, s jedne i nizinski prostor, s druge strane, utječu na obilježja vegetacije ovog kraja.
Našice su poznato gospodarsko,prometno, kulturno i povijesno središte istočnog dijela Hrvatske.
Našice su 2006. i 2007. godine dobile javno priznanje “Zeleni cvijet” kao najuređeniji grad u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Naš grad je poznat po:
Župnoj crkvi i samostanu Sv. Antuna Padovanskog.
Dvorcu obitelji Pejačević u centru grada
Uz dvorac je podignut i pejzažni parku engleskom stilu.
1961. godine proglašen je zaštićenim spomenikom prirode rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode (N.N. br.1/61),
1963. godine kao spomenik vrtne arhitekture,
1976. godine kao hortikulturni spomenik (N.N. br. 54/76).
U nizinskom dijelu perivoja je umjetno jezero s otočićem.predaja govori da je bilo u obliku labuda iako fotografije to ne potvrđuju. Otočić je drvenim mostom povezan s kopnim, a na njemu je Dora sahranjivala svoje kućne ljubimca i postavljala im kamene ploče. Danas ih nema, ali je na otočiću izgrađen paviljon tipa sjenice u obliku osmerokuta.
Dorin paviljon, također u obliku osmerokuta, obnovljen je 1989. godine. Vraćen mu je nekadašnji izgled brezine kore, jer breza je bila i omiljen motiv Dorine skladbe.
Ukupna površina parka sa šumom i livadom iznosi 52 ha, a pod posebnom je zaštitom 34, 5 ha.
Parkovna površina je 15 ha.
U parku ima i egzotičnog drveća i grmlja poput sekvoje, paulovnije, katalpe, gledičije, gingko bilobe, sofore, američkog oraha, himalajskog cedra, andaluzijske jele, sibirske karagane i sl.
Dio šume zasađen je običnim grabom, poljskim jasenom, klenom, trešnjom i lipom.
Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba idealno je mjesto za šetnju kroz sva godišnja doba. U proljeće tlo je prekriveno ljubičastim tepihom šumske mlađe i drugih zeljastih biljaka.
Perivoj obitelji Pejačević ubraja se nesumnjivo u najljepše parkove našeg kraja. Svaka nova šetnja perivojem budi u svakom osjećaje divljenja, ne samo prema spomenu na prošlost već na sve bogatstvo koje nam pruža priroda, a njeguje čovjek. U svakom se budi i interes i potreba da napravi korak više za očuvanje i obnovu ljepota ovog perivoja.
Naša škola nosi ime prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević.
Posebnu pozornost škola posvećuje zaštiti i očuvanju okoliša kroz akcije prikupljanja starog papira i uređenje školskog vrta što potvrđujemo i statusom međunarodne Eko škole koji nosimo od 2008. godine.
Škola smo koja sustavno primjenjuje suvremene pristupe i metode učenja i nastave – učenje kroz učeničke i nastavničke projekte i timsku nastavu.
U školi djeluje i Učenička zadruga „Mladost“. Rad učeničke zadruge temelji se na konceptu održivog razvoja. U zadruzi djeluju sekcije koje razvijaju učeničku kreativnost i vještine praktičnog rada. Poduzetništvo se razvija na humanitarnim vrijednostima jer sve sekcija Učeničke zadruge zajedno pripremaju prodajnu izložbu svojih proizvoda kako bi prikupili novac za učenike iz socijalno ugroženih obitelji. U izradi proizvoda koristimo prirodne materijale i tradicionalne tehnike rada, motive pronalazimo u kulturno-povijesnoj baštini našeg grada. Time zajednički rad svih sekcija pridonosi ostvarenju ciljeva građanskog odgoja, razvoju ekološke svijesti i poduzetništva.
Oko škole se nalazi vrt. Vrt je smješten na blagoj padini južne strane školskog dvorišta.
Veličine je oko 1500 m2. Potencijal školskog vrta pruža velike mogućnosti za obrazovanje za održivi razvoj jer omogućuje aktivno sudjelovanje učenika na poslovima održavanja vrta i potiče odgovornost učenika za vlastito ponašanje prema okolišu škole. Prikupljenim sredstvima od starog papira kupljeno je i zasađeno više od 150 sadnica ukrasnog grmlja. Živa ograda je stanište mnogim životinjama, osobito kukcima i pticama, što pridonosi očuvanju biološke raznolikosti našičkoga kraja. Uz brojno ukrasno grmlje, zasađeno je i ljekovito bilje: neven, lavanda, aronija, bazga i lijeska.
O vrtu brinu učenici koji okopavaju grmlje, ali i prate prirodne promjene u okolišu. Učenici neposrednim boravkom i radom u prirodi stječu spoznaje o biljnim i životinjskim vrstama našega kraja, potrebu za njihovim očuvanjem, ali i radne navike.
