Bijela breza

(Betula pendula Roth)

Carstvo: Plantae

Koljeno: Magnoliopsida

Razred: Magnoliophyta

Red: Fagales

Porodica: Betulaceae

Rod: Betula

Vrsta: Betula pendula

KARAKTERISTIKE:

Bijela breza (Betula pendula Roth) je listopadno drvo koje može narasti do 30 metara visine. Deblo je vitko, pogotovo u mladosti no starenjem se udeblja 40-60 cm u promjeru. Kora na mladim granama je glatka i bijela, guli se u tankim, u starosti postaje tvrda, debela, nepravilna i gruba a pogotovo u podnožju stabla i crna. Grane su viseće, mlade grane su crvenkastosmeđe, malo ljepljive, gusto prekrivene bradavičastim nakupinama. Pupovi su ljepljivi, uskojajasti, ušiljeni, dugi 3-8 mm, prekriveni brojnim zelenkastosmeđim do crvenosmeđim ljuskam zaobljenog vrha, postrani su slične veličine kao vršni i odstoje od grane. Listovi su naizmjenični, dugi 3,5-7 cm, široki 2-4 cm, trokutasti s dvostruko pilastim rubovima i na vrhu snažno zašiljenim, smješteni na peteljkama dugim oko 2-3 cm dugim koje se nalaze na dugačkim, tankim, obješenim grančicama. Cvjetovi su jednodomni, skupljeni u resama. Muški cvjetovi stvaraju se tijekom jeseni u početku uspravnim, kasnije visećim resama dužine 10 cm i nemaju dršku. Ženski cvjetovi pojavljuju se tek u proljeće, dužina im je 2-4 cm i smješteni su na uspravnim resama s drškama dugima oko 2 cm.

STANIŠTE

Rasprostranjena je u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Europi te u dijelovima Azije. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, kod nas negdje tvori i gotovo čiste sastojine zbog kojih su mjesta dobila ime (Brezova kosa kod Moslavačke gore, Brezovo polje kod Psunja, Brezovačko polje kod Plitvica). Breza zbog lakog klijanja na svijetlim staništima i brzog rastom brzo osvoja staništa. Nalazimo je od brežuljkastog pojasa do 1900 m nadmorske visine, na svježim, pjeskovitim, glinenastim i kamenitim, kiselim tlima siromašnim hranjivim tvarima.

RAZMNOŽAVANJE

Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Nakon oprašivanja vjetrom stvaraju se plodovi, okriljeni jednosjemeni oraščići dugi oko 2 mm koji dozrijevaju u srpnju i kolovozu.

KEMIJSKI SASTAV

Iz debla se u rano proljeće može dobiti sok koji sadrži do 2% šećera (glukoza, fruktoza), bogat je kalijem, kalcijem i željezom. U svježim listovima i lisnim pupovima breze nalazimo tanin, gorke tvari, saponin, smole, eterično ulje, dikarbonske kiseline, betulabin, betuloretinska kiselina, provitamin A, vitamin E i vitamin C.

LJEKOVITOST

Kora sadrži salicilnu kiselinu koja se koristila za ublažavanje bolova i umanjivanja groznice. U službenoj fitoterapiji danas se koriste listovi koji djeluju kao snažan diuretik i antiseptik pri liječenju bolesti bubrega, mokraćnog mjehura i gihta. Sadrži eterično ulje, tanin, gorke tvari i smolu u kojoj ima antiseptičkih i ljekovitih tvari (gvajakol, krezol), a u lišću antibiotičkih tvari (fitoncida) snažnog djelovanja.

Ginko

(Ginko biloba)

Carstvo: Plantae

Koljeno:

Razred: Ginkgoopsida

Red: Ginkgoales

Porodica: Ginkgoaceae

Rod: Ginkgo

Vrsta: Ginkgo biloba

KARAKTERISTIKE

Ginko (Ginkgo biloba) je listopadno drvo. Stablo doseže visinu oko 35 metara, a promjer debla preko 2 metra. Krošnja je čunjastog oblika, a grane rastu često uspravno. Muška stabla su više vitka dok ženska imaju širu krošnju. Kora je siva do tamnosmeđa, ispucana je i u slojevima duboko izbrazdana.

Listovi su zeleni, lepezastog oblika, podijeljeni na simetrične polovice, cjelovitog ruba, široki 5-8 centimetara, a nalaze se na peteljci dugoj do 7 centimetara. Spiralno su smješteni na granama. Listovi u jesen poprime žutu boju prije nego otpadnu.

Ginko je dvodomna biljka te razlikujemo muško i žensko stablo. Muški cvjetovi se nalaze na visećim cvatovima dugim 2-3 cm, a ženski cvjetovi su na dršci. Oprašuje se vjetrom. Plodovi su okrugli, veličine ploda šljive i unutar mesnatog, srebrnastog ovoja sadrže sjemenku. U jesen se oko ženskih stabala širi neugodan miris zbog plodova koji dozrijevaju.

STANIŠTE

Rastao je u Kini još prije više od 270 milijuna godine, a početkom 18. stoljeća je donesen u Europu i danas se može naći u mnogim gradskim parkovima perivojima, alejama i duž cesta. Voli sunčan položaj i podnosi niske temperature do -25°C te je otporan na bolesti i insekte, suše i mraz. Ne smetaju mu gradska onečišćenja i smog.

LJEKOVITOST

Već više od 4000 godina se list upotrebljava za liječenje zaboravljivosti kod starih osoba jer poboljšava cirkulaciju.

Jezgra koštice se konzumira kao tradicionalni specijalitet u zemljama dalekog Istoka. 

Lipa

(Tilia L.)

Carstvo: Plantae

Koljeno: Tracheophyta

Razred: Magnolopsida

Red: Malvales

Porodica: Malvaceae

Rod: Tilia

Vrsta: Tilia L.

KARAKTERISTIKE

Lipa (Tilia L.) je listopadno drvo čija stabla mogu narasti do 40 metara te tvore pravilnu i široku krošnju. Listovi su srcolikog oblika. Korijenski sustav je dubok.

Cvjetovi su dvospolni, pravilni, žuti, skupljeni u paštitaste cvatove. Vrlo su mirisni te time privlače kukce koji ih oprašuju. Zaštićeni su jednim pricvjetnim uskim i dugim listom koji plodićima pomaže da se lako rasprostrane vjetrom. Poput propelera helikoptera plodići se okreću zrakom i nošeni vjetrom lebde zrakom. Razmnožava se sjemenom i na vegetativan način.

STANIŠTE

U prirodi često raste u listopadnim šumama, ali se često sade u parkovima ili gradskim drvoredima. Lipa je rasprostranjena kod nas i po ostalim zemljama Europe te na području Azije.

LJEKOVITOST

Lipa je odlična medonosna biljka te se lipov med vrlo cijeni zbog svoje ljekovitosti. Cvijet lipe sadrži željezo, kalcij, vitamin C, tanin, sol mangana i eterična ulja. Lipa ima zaista široki spektar zdravstvenih vrijednosti. Čaj od cvjetova lipe izaziva znojenje, potiče mokrenje te se preporučuje kod prehlade i gripe. Djeluje sedativno i uspavljujuće no nije ga dobro previše piti jer jer u prevelikim količinama djeluje nepovoljno na rad srca.

UPORABA

Drvo lipe je meko i lako se obrađuje.

Stari Slaveni su smatrali da grom nikada ne udara u lipu te im je bila simbol svetog stabla.

Obična bukva

(Fagus sylvatica L.)

Carstvo: Plantae

Razred: Magnolopsida

Red: Fagales

Porodica: Fagaceae

Rod: Fagus

Vrsta: Fagus sylvatica

KARAKTERISTIKE

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) je listopadno drvo bogate i razgranate krošnje koje može narasti  do 40 m. Kora je pepeljasto siva, tanka, glatka ili tek malo hrapava. 

Listovi su naizmjenični, jednostavni, većinom jajasti, dugi 4 do 10 cm. Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. Cvjetovi su jednodomni i jednospolni. Muški cvatovi su skupljeni do 20 u jajastim do okruglim resama do dužine 2 cm i vise na tankoj i dlakavoj peteljci. Ženski cvatovi su kuglasti i uspravni. Okruženi su resastim ovojem i nalaze se na kratkim peteljkama. Cvjetovi se oprašuju vjetrom. Plod, bukvica se sastoji od 1-3 crvenosmeđe, tanke, trobridne sjemenke duge 1-1,5 cm smještene u drvenastoj ljusci obrasloj mekanim čekinjavim ljuskama.

STANIŠTE

Raste na brdskim i planinskim položajima srednje, zapadne te jugoistočne Europe do 2100 m nadmorske visine . U Hrvatskoj je bukva autohtona vrsta i najrasprostranjenije šumsko drvo. Običava rasti na svježim, plodnim, rastresitim tlima na sjenovitim staništima.

Razmnožava se sjemenom. Životni vijek iznosi više od 300 godina.

LJEKOVITOST

List bukve u mladosti je bogat vitaminom C. Sasvim mladi listovi se mogu jesti sirovi ili prokuhani.

Sjemenke su bogate masnim uljem (40%), škrobom, sadrže šećer, jabučnu i limunsku kiselinu, trjeslovine i vitamin E. Od njih se može raditi jestivo ulje.

Plodove je najbolje konzumirati termički obrađene jer sirove u većim količinama mogu izazvati mučninu, glavobolju i bunilo.

UPORABA

Drvo bukve je cijenjeno za ogrjev te izradu namještaja i drugih uporabnih predmeta.

Magnolija

(Magnolia sp.)

Carstvo: Plantae
Odjeljak: 
Spermatophyta
Koljeno: 
Magnoliophyta
Razred: 
Magnoliopsida
Red: 
Magnoliales
Porodica: 
Magnoliaceae
Rod: 
Magnolia
Vrsta:
Magnolia sp.

KARAKTERISTIKE

Magnolija (Magnolia) je vrlo stari rod biljaka iz porodice magnolijevki (Magnoliaceae) kojega sačinjava preko 75 vrsta listopadnog i zimzelenog drveća ili grmlja poznatog po prekrasnim, velikim mirisnim cvjetovima bijele te nijansi ružičaste ili ljubičaste boje. Manje vrste u obliku grmlja narastu do 4 m, a veće vrste u obliku stabala narastu i preko 20 m.

Listovi magnolije su jednostavni, naizmjenični, ovalnog oblika i cjelovitih rubova, kod nekih vrsta vazdazeleni, kod nekih listopadni. Pupovi cvijeta su dlakavi, relativno veliki, zadebljani i zelenkasto sive boje. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, veliki i uspravni, a kod nekih vrsta mogu biti viseći. Nalaze se na vrhovima grančica. Oprašuju ih kukci. Mnoge vrste cvjetaju prije listanja u ožujku i travnju.  Zbirni plodovi najčešće nalik češeru s crvenkasto obojenim sjemenim ljuskama, ovisno o vrsti, pojavljuju se u jesen. Rasprostranjuju ih ptice.

Razmnožavamo ih sjemenom, što dugo traje, ili povaljenicama t.j. položenicama (svinutim niskim granama i dalje povezanima s matičnom biljkom te umetnutima u rupu u tlu).

STANIŠTE

Prirodno se pojavljuju i rasprostranjene su na šumskim terenima i potječu iz Sjeverne Amerike i jugoistočne Azije, a danas je pronalazimo u brojnim zemljama diljem svijeta kao ukrasno stablo u parkovima i dvorištima gdje se sadi pojedinačno ili u manjim skupinama. Ovisno o vrsti, neke bolje uspijevaju na blago kiselim tlima, a neke na vapnenim, a traži duboko, humusno ili tresetno tlo koje dobro čuva vlagu.

LJEKOVITOST

Kora magnolije sadrži magnolol i honokiol koji pokazuju jače antioksidativno djelovanje od vitamina E.

Upotreba ekstrakta kore magnolije raširena je danas prvenstveno u kozmetičkoj industriji. Magnolol i honokiol iz kore magnolije reguliraju i razinu hormona kortizola, kojega u stresnim situacijama pojačano luči kora nadbubrežne žlijezde. Zbog kortizola može doći do pojave visokog krvnog tlaka, osteoporoze, dijabetesa, hipotireoze, hormonske neravnoteže (smanjenog lučenja hormona rasta i spolnih žlijezda) te oslabljene aktivnosti imunološkog sustava. Tu nastupaju ovi spojevi iz magnolije koji utječu povoljno na ljudsko raspoloženje.

UPORABA

Ekstrakt njezine kore može se koristiti za liječenje anksioznosti, napetosti, nervoze i nesanice. Djeluju povoljno na kardiovaskularni, dišni, probavni i mišićni sustav. Bombončići za dah koji sadrže ekstrakt kore magnolije za vrijeme jedne konzumacije ubiju većinu oralnih bakterija koje uzrokuju loš zadah i propadanje zubi.

OBIČNI ORAH

Juglans regia L.

Carstvo: Plantae

Koljeno: Magnoliopsida

Razred: Magnoliophyta

Red: Fagales

Porodica: Juglandaceae

Rod: Juglans

Vrsta: Juglans regia

KARAKTERISTIKE

Obični ili pitomi orah (Juglans regia L.) je listopadno drvo visine do 30 metara sa slabije razgranatom, ali širokom, prozračnom krošnjom i snažnim glavnim granama.
Deblo je široko i više od metar u obujmu, kora je u mladosti glatka i siva, kasnije tamna, debela do 2 cm i s uzdužnim brazdama.
Korijenov sustav je snažan i vrlo razgranat.
Listovi su dugi 20-50 cm, naizmjenično postavljeni, neparno perasti i sastavljeni od 5-9 lisaka. Liske su eliptičnog oblika, dužine 5-15 cm, širine do 5 cm, na osnovi zaobljene, na rubovima cjelovite ili tek malo nazubljene, na vrhu ušiljene, a nalaze se na kratkim peteljkama, jedino je vršina liska veća i ima dužu peteljku.
Cvjetovi su jednospolni, a biljka je jednodomna. Ženski cvjetovi razvijaju se pojedinačno ili su po 2-4 u skupinama, nalaze se na završecima ovogodišnjih izdanka. Cvjetove čine tučak i dvije brakteje, plodnica im je podrasla i sadrži jedan sjemeni zametak. Muški cvjetovi skupljeni su po 100-150 u oko 5-15 cm duge debele i viseće rese, a nalaze se na prošlogodišnjim grančicama, razvijaju se odmah poslije listanja.
Plod je okruglasta koštunica veličine 3-5 cm koja dozrijeva u rujnu, obavijena je glatkim, zelenim i mesnatim ovojem debljine oko 3 mm, dozrijevanjem posmeđi. Unutra se nalazi koštica veličine 3-4 cm, ima čvrstu ljusku koja puca na dvije polutke i otkriva žućkastobijelu, kvrgavu sjemenku.

 

RASPROSTRANJENOST

Prirodno raste na planinskom području središnje Male Azije te je poznat i pod nazivom perzijski orah. Raširen je od Himalaje preko Irana i južnog Kavkaza te Male Azije do Balkanskoga poluotoka. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji raste samoniklo. Na području Republike Hrvatske obični orah je najviše raširen na brežuljkastim terenima Hrvatskog zagorja, oko Požege, Koprivnice, Bjelovara, Daruvara,
Kutine, Siska, Jastrebarskog, Ozlja, u istočnoj Slavoniji oko Vukovara, Iloka i u Baranji, a u Dalmaciji oko Splita, Zadra i u Istri. U Europi se uzgaja kao jestiva biljka ili rjeđe kao ukrasna vrsta u parkovima. Orah može živjeti i više od 200 godina. Ispod njega često ne rastu druge biljke, jer otpali listovi i ljuske oraha sadrže prirodni herbicid juglon koji sprječava klijanje drugih biljaka (Cosmulescu i sur. 2011, Terzi 2008).
Preferira vlažno tlo, zahtijeva mnogo svjetla i ne podnosi niske temperature i mraz.

RAZMNOŽAVANJE

Razmnožava se sjemenom (generativno) i cijepljenjem (vegetativno), a najrjeđe izdancima.
Razmnožavanje sjemenom ne osigurava prenošenje svih pozitivnih odlika na nova stabalca, a također imaju i kasniji početak rađanja. Prvi plodovi mogu se očekivati nakon 7-8 godina.

KEMIJSKA SVOJSTVA

Orah sadrži oko 15% bjelančevina, 14% ugljikohidrata te 65% masnoća, uglavnom nezasićenih. Najzastupljeniji minerali u orahu su bakar, mangan, fosfor, magnezij, cink, željezo i kalcij. Orah je iznimno bogat vitaminom E – već oko 50 g oraha zadovoljava dnevnu potrebu za ovim snažnim antioksidansom. Od vitamina B skupine treba istaknuti B1, B2, B3 (nikotinsku kiselinu) i B9 (folnu kiselinu).

Antioksidansi u orasima su juglon, telimagrandin i morin, koji se nalaze u vrlo malo namirnica. Dok juglon u prirodi spriječava klijanje drugih biljaka, on ima antibiotičko i protugljivično djelovanje, a najviše se nalazi u lišću stabla oraha. Zbog njegove toksičnosti, savjetuje se koristiti mlade listove oraha.
Uz antioksidanse, vrlo je važno zapamtiti kako su orasi bogat izvor omega-3 masnih kiselina koje povoljno djeluju na krvne žile i poboljšavaju pamćenje jer pomažu u razvoju više od tridesetak neurotransmitera za moždane funkcije, pomažu kod smanjenja simptoma depresije, hiperaktivnosti, stresa i Alzheimerove bolesti.
List oraha sadrži čvrsto ulje žućkaste boje, tanin, kiseline te tvari ljutog i gorkog okusa. Od orahova lišća mogu se pripremati sirupi, ekstrakti i slični preparati. Lišće je najbolje upotrijebiti dok je zeleno i svježe. Bogati su vitaminom E, koji pomaže u održavanju dobrog pamćenja, pa se preporučuju i kao namirnica za sprečavanje demencije. Vitamin E djeluje preventivno i na moguća istezanja mišića i upale poslije i prije treninga.
Orah sadrži i vrlo korisne fitosterole koji smanjuju apsorpciju kolesterola iz hrane u tankom crijevu, čime se smanjuje razina štetnog (LDL) kolesterola u krvi.

LJEKOVITOST

Listovi se beru u proljeće te se suše na prozračnom mjestu. Bogati su treslovinama zbog čega se često upotrebljavaju protiv proljeva, a zbog sadržaja juglona korisni su protiv infekcija probavnog sustava. Bogati su vitaminom C (4000 mg% ) zbog čega su se koristili za industrijsko dobivanje vitaminskih koncentrata.
Od nedozrelih plodova ubranih u lipnju izrađuje se macerat kojim se koža maže prije sunčanja kako bi dobila lijepu, preplanulu boju.
Nezreli plodovi ubrani u lipnju i srpnju koriste se za proizvodnju orahove rakije koja služi za liječenje želučanih tegoba.
Dozreo plod bere se u drugom dijelu jeseni. Što se kasnije sabire time ga ne treba čistiti jer ga kiše operu i ovojnica se sama raspadne. Nakon sakupljanja potrebno ga je staviti sušiti.
Sjemenke se konzumiraju sirove i cjelovite ili ih se melje. Zbog visokog sadržaja masnog ulja služe za proizvodnju vrlo hranjivog biljnog ulja.

HRAST LUŽNJAK

Quercus robur L.

Carstvo: Plantae

Koljeno: Magnoliopsida

Razred: Magnoliophyta

Red: Fagales

Porodica: Fagaceae

Rod: Quercus

Vrsta: Quercus robur

 

KARAKTERISTIKE

Hrast lužnjak (Quercus robur L.) je listopadna vrsta koja doseže visinu i do 50 m, a ističe se i promjerom debla do 2,5 m te starošću do oko 1500 godina.
Krošnja je vrlo razgranata, široka i nepravilna. Kora je u mladosti glatka, oko dvadesete do tridesete godine se počinje raspucavati, a sa starošću je sve deblja (i do 10 cm), izbrazdana uzdužnim dubokim (3-4 cm) i poprečnim plitkim brazdama. Drvo hrasta lužnjaka je tvrdo, čvrsto i trajno pa je svjetski poznato kao „slavonska hrastovina”. Od njega se izrađuju parketi, namještaj, drvenarija, željeznički pragovi, brodovi, mostovi i drugo.
Kao i krošnja i korijenov je sustav izrazito razvijen, te prodire do nekoliko metara u dubinu, a prostire se znatno i u širinu. U simbiozi s korijenom lužnjaka žive gljive koje olakšavaju apsorpciju mineralnih tvari.
Listovi su tamnozeleni, dugi 8-20 cm, široki 3-10 cm obrnuto jajasti i nalaze se na kratkim, jedva uočljivim peteljkama.
Cvjetovi su jednospolni, žutozeleni, cvatu u travnju i svibnju u vrijeme kada se javljaju i listovi. Njegovi cvjetovi se oprašuju vjetrom pa ne posjeduju privlačnost (boja, miris) cvjetova koji se oprašuju kukcima. Muški su cvjetovi razdvojeni od ženskih i skupljeni su u visećim resama čija je dužina 2-5 cm. Za razliku od njih, ženski se cvjetovi javljaju pojedinačno ili u skupinama do pet i nalaze se na dugoj peteljci.
Plod hrasta je žir koji je izduženo jajast, svijetlosmeđe ili žućkaste boje, prošarani uzdužnim prugama koje su na svježijem plodu tamnije nijanse. „Kapica” žira stručno se naziva kupulom, a prekrivena je sitnim, prileglim ljuskama i nalazi se na 2-6 cm dugoj peteljci. Sazrijevaju tijekom rujna i listopada.

 

RASPROSTRANJENOST

Hrast lužnjak je vrlo raširena vrsta drveća gotovo cijele Europe, Kavkaza i Male Azije. To je listopadna vrsta koja raste na dubokim, glinastim ili pjeskovitim, plodnim, pretežno vlažnim tlima s visokom razinom podzemne vode. Kod nas raste u Slavoniji i Posavini gdje tvori čiste lužnjakove šume kao i mješovite šume s običnim grabom, poljskim jasenom i drugim vrstama. Otporan je na sušu i visoke temperature, vjetar i gradska onečišćenja. Teško uspjeva na kiselim tlima i osjetljiv je na kasne mrazeve.

RAZMNOŽAVANJE

Sjemenom i vegetativno.

KEMIJSKA SVOJSTVA

Zbog velikog udjela alkaloida, žirevi su gorki i trpki, ali su se u prošlosti koristili kao hrana, posebno u vrijeme gladi. Koriste se u jesen kada se prže i melju te se koriste kao zamjenska kava (rabi se za detoksikaciju, liječenje slabe probave, preobilnu mjesečnicu, zaustavlja proljeve) ili se melju i koriste kao brašno ili dodatak varivima.
Sadrže oko 35% škroba,8% šećera, 2-4% bjelančevina, 4% masti, 2% smole i tanine stoga ih je potrebno prije upotrebe dobro ispirati vodom. Kora sadrži tanine te se može koristiti kod odraslih osoba koje imaju problema sa proljevima ili kod grgljanja uslijed tegoba usne šupljine.

LJEKOVITOST

Mlade listove hrasta koristimo za liječenje tuberkuloze, za čišćenje krvi, kod proljeva i noćnih mokrenja. Također se list miješa sa gospinom travom, stolisnikom, koprivom i pelinom.
Hrastova je kora najpoznatiji i za ljekovite svrhe najviše crpljen izvor tanina. Tanini koaguliraju bjelančevine i zato stežu tkivo, djeluju protiv različitih upala, zaustavljaju proljeve i jačaju rad crijeva. Zbog svih tih svojstava hrastovu koru možemo upotrebljavati u liječenju ili olakšavanju mnogih bolesti, na najrazličitije načine.
Hrastova kora (rabi se u obliku čaja i tinkture) poznati je lijek za liječenje unutarnjih i vanjskih tegoba (u obliku obloga za liječenje površinskih rana i ozlijeda na koži kod kojih dolazi do upala i gnojnih procesa) u obliku obloga ili za ispiranja (kao antiseptik). Za liječenje upaljene sluznice želudca, proljeve, infekcije, upale bubrega, tegoba sa jetrom i gušteračom te u obliku čaja za grgljanje usne šupljine, grla i jednjaka, za regulaciju rada štitnjače. Prašak hrastove kore upotrebljava se kao protuotrov jer veže otrovne sastojke i stvara neprobavljivi sastojak koji se ne apsorbira kroz crijevne resice u krvotok.
Od kore se mogu pripremiti i ljekovite kupelji za liječenje hemoroida, gljivica.
Hrastova šiška ili šišarka koristi se kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja i proljeva.

JAVOR MLIJEČ

Acer platanoides L.

Carstvo: Plantae

Koljeno: Magnoliopsida

Razred: Magnoliophyta

Red: Sapindales

Porodica: Aceraceae

Rod: Acer

Vrsta: Acer platanoides

KARAKTERISTIKE

Javor mliječ (Acer plantanoides L.) je listopadno drvo uspravno, vitko, naraste do 20 metara visine. Krošnja je gusta, jajasto zaobljena, na prostranom prostoru okruglasta.
Ime javor mliječ dobio je prema mliječnom soku koji se izlučuje iz peteljki listova i mladih grančica.
Korijenov sustav ima dobro razvijene bočne žile koje su pliće, ali široke. Deblo je promjera veće od 1 m. Kora je debela oko 1 cm, u početku smeđesiva i glatka, kasnije tamnosmeđa te uzdužno i poprečno plitko izbrazdana, ne ljušti se.
Pupovi su sitni, ušiljeni, crvenosmeđi, sjajni, na rubu ljusaka sitno dlakavi.
Listovi su nasuprotni, jednostavni, veliki 10-25 cm, nalaze se na tankim,crvenkastim peteljkama dugima 5-20 cm. Sastavljeni su od plojke razdijeljene na 3-7 krpaskih režnjeva nazubljenog ruba i ušiljenih vrhova, srcaste osnove, goli su, na licu svijetlozeleni, naličje je svjetlije, u pazušcima žila kratko, svijetlosmeđe dlakavo, u jesen prije opadanja poprime zlatnožutu ili crvenkastu boju.
Biljka je jednodomna, cvjetovi su jednospolni ili katkad dvospolni, skupljeni u uspravne gronjaste cvatove. Žućkastozelenkasti su, promjera oko 8 mm, građeni od pet listića čaške i vjenčića, a nalaze se na drškama dugim 1-2 cm. Prašnika ima najčešće 8, tučak je jedan s nadraslom plodnicom.
Cvatu prije listanja u travnju i svibnju.
Plodovi su jednosjemeni, okriljeni oraščići dugi 4-7 cm, po dvije perutke spojene su pod tupih kutom, dozrijevaju u rujnu i mlade grančice sadrže mliječni sok.

 

RASPROSTRANJENOST

Prirodno je rasprostranjen u većem središnjem dijelu Europe, od Francuske na zapadu, sve do zapadne i jugozapadne Azije. Raste pojedinačno ili u malim skupinama na vlažnim, rahlim i bogatim tlima listopadnih šuma, u nizinskom i brdskom području.
Sadi se kao ukrasna biljka u parkovima i nasadima zbog guste krošnje.

RAZMNOŽAVANJE

Razmnožava se sjemenom i vegetativno cijepljenjem (ukrasni kultivari).
Drvo je lijepe teksture, lako se polira te primjenu nalazi u stolarstvu te služi za izradu muzičkih instrumenata poput klavira.
Otporan je na štetnike koji izgrizaju lišće i na nagle promjene temperature.

KEMIJSKI SASTAV

Listovi sadrže ugljikohidrate, vitamine C i E, masne kiseline, tanine, flavonoide, organske kiseline, karotenoide; allantoin – supstancija s analgetičkim, astringentnim i protuupalnim djelovanjem; prirodne aminokiseline – na primjer, asparagin, koji je važan dio proteina i koji je uključen u metabolizam dušika.

Javorova kora sadrži fitosterole, tanine, gorčinu, eterična ulja, smole i druge organske tvari.

LJEKOVITOST

Javorov sirup sadrži mnoge tvari vitalne za tijelo, bogate šećerom, organskim kiselinama, enzimima, solima kalcija, magnezija, željeza i elemenata u tragovima. Javorov sok sadrži askorbinsku i druge organske kiseline.
Javorov sirup sadrži fosfor i željezo u lako probavljivom obliku, kao i vitamine.
Od lišća i sjemenki pravi se pripravak s diuretičkim, antimikrobnim, antipiretičkim i zacjeljujućim učincima. Propisuje se kod bolesti bubrega, gornjih dišnih putova, akutnih respiratornih bolesti, herpesa, upale pluća i usne šupljine.

Theme BCF By aThemeArt - Proudly powered by WordPress .
BACK TO TOP